Rođenjem djeteta, psiha majke se „reorganizuje“ na jedan nov, jedinstven način. Ta nova mentalna organizacija naziva se „preokupacija materinstvom“ i predstavlja psihološku osnovu za formiranje identiteta roditelja i ostvarivanje u roditeljskoj ulozi. Ova promjena majci omogućava da reorganizuje svoj dotadašnji život (želje, potrebe, stavove, ciljeve, prioritete).

Studije pokazuju da je rastanak roditelja iskustvo kroz koje je prošlo oko 40% djece u svijetu. Smatra se da je razvod jedan od stresnijih događaja u životu djece. Djeca mogu reagovati na različite načine, no većina njih se vremenom prilagodi novonastalim okolnostima. Nova iskušenja ih očekuju ukoliko se konfliktni odnosi roditelja nastave i nakon razvoda.

Postoje znaci u ponašanju djeteta koji ukazuju na mogućnost da je dijete zlostavljano ili zanemarivano. Ukoliko kod nekog djeteta u svojoj okolini primijetite neki od takvih oblika ponašanja, važno je da znate kako da se ponašate i šta možete preduzeti.

O zanemarivanju govorimo kad roditelj ili staratelj propušta da zadovolji potrebe djeteta u mjeri koja značajno utiče na djetetov fizički i psihički razvoj. Zanemarivanje nije uvijek namjerno, niti je granica od koje neko roditeljsko ponašanje treba shvatiti kao zanemarivanje uvijek potpuno jasna.

Seksualno zlostavljanje se dešava kad odrasla osoba, adolescent ili drugo dijete uključuje dijete u bilo koji vid seksualne aktivnosti.

Emocionalno zlostavljanje podrazumijeva neprijateljsko ponašanje koje prema djetetu ispoljava roditelj ili druga osoba koja se stara o njemu.

Pod fizičkim zlostavljanjem podrazumijeva se fizički grubo postupanje prema djetetu, bilo učestalo ili sporadično, namjerno nanošenje bola, tjelesnih povreda, kao i svaki oblik ponašanja roditelja i drugih osoba prema djetetu koji uključuje potencijalni rizik od tjelesne povrede.

Zlostavljanje je svaki oblik fizičkog (tjelesnog), emocionalnog i seksualnog zlostavljanja, zanemarivanja, nemarnog postupanja ili iskorišćavanja djeteta koji rezultira stvarnom ili potencijalnom opasnošću po djetetovo zdravlje, preživljavanje, razvoj ili dostojanstvo.

Cilj rane intervencije jeste da podstakne pravilan rast i razvoj djeteta, kao i da mu pruži podršku kako bi se osposobilo da aktivno i samostalno učestvuje u društvenom životu.

Rano prepoznavanje razvojnih problema djeteta, koordinacija podrške, njega djeteta i pružanje podrške porodici ključne su komponente adekvatnog pristupa, u kojem presudnu ulogu mora imati primarna zdravstvena zaštita.